damir šarac - blog

U mome gradu se velika glupost dogodila prije 23 godine, u veljači 1986. Iz razloga, koje bi danas mogli smatrat opravdanima, stara familija, složna skoro dvi iljade godin, raspala se na Split, Kaštila, Solin i Zagoru. Tri dila velike splitske Općine smatrali su se zanemarenima (šta nije daleko od istine), pa su se voljon naroda otcipili. Sedan godin poslin utekle su i zadnje dvi ćere, Šolta i Podstrana.
Tako je Split vjerojatno i jedini veliki grad na svitu koji je sebi posika krila, satra korijene koji su ga u budućnosti tribali ranit. U to vrime nisu mislili na budućnost, pa je ona pokucala nama na vrata. Ne tribamo ić daleko; dok Zagreb grabi sve okolo sebe, baš ka i svaki grad u usponu, pa pribraja u svoj - Korčulani bi rekli – konfin, kilometrima udaljena naselja, sela i gradove ka Veliku Goricu, naš se Split lagano guši.
Ajmo u povist. Od pamtivjeka je Split, naslidivši Salonu, dopira do po Kaštili i do polovice Poljica. Prije 23 godine granice splitske Općine dosizale su do Boraje na zapad, pa duž Labina i Ogorja, na sjever do Pribuda pod Svilajon, na istok do Kotlenica, pa dalje priko Srinjina, doli Mosoron do Podstrane. Na moru je južnu granicu dilija s Vison, pravcen šoltanskoga posjeda.
E, to je već priča. Tu je bilo mista koliko oćeš za industrijske zone, trgovinu, turizam i šta ti god padne na pamet. Ne bi se uništila i iselila ova prekrasna mista i utiravali ljudi u betonske ćibe po splitskin kvartovima. Da je bilo pameti. Ali nije, Split ih je usisa, pineze ostavlja sebi, a po Zagori raspoređiva – kamenolome. Normalno da su se ovi jači pokupili čin su mogli, pa uzeli u dotu iljade kvadrata i sela koja su ih slidovala. Šta smo dobili brakorazvodon? Do dana današnjega, koliko god se vlasti trudile učinit Kaštila i Solin 'pravin gradovima', nisu se puno makli. Ostali su sedan sela i suburbij s nogama u antici. Zagora je više-manje di je i bila. Šolta i Podstrana pužu pomalo. Split se davi u betonu. Svita je sve više, padaju s neba, negdi tribaju živit, svaka se slobodna buža puni poslovno-stambenon magičnon smjeson i trgovačkin hramovima. Nabija se nogama i rukama, a sivi kvadrati s pogledon na ništa koštaju ka na Beverly Hillsu.
Svaki normalan grad ima industrijsku zonu. A di je splitska? Zakržljala okolo Sjeverne luke, ucrtana još tridesetih godin XX. vika, kad se usidrija Škver u Supaval, pa se nadožuntavala kroz socijalističku industromaniju, i na kraju prilila po ciloj Kaštelanskoj vali. Vrag je sve odnija devedesetih, i onda su nan se otvorile oči. More! Elitna stanogradnja na Stinicama, Brodarici, u Sjevernoj luci. Pa normalno, tamo nije ni misto fabrikama, jer će stambene zgrade tamo bit prvi red do mora, isto ka one na Žnjanu i Bačvicama! Samo će gledat na sjever, isto ka i Supetar, Mirca, Vis, Jelsa, Stomorska… Pa šta jin fali?
Koji je to grad bez industrije, onda? Kažu današnji vođe; nama je Dugopolje industrijski trbuj Splita. Je, aha! Ol će Dugopolje Splitu dat svoj nabubrili proračun?! U infrastrukturu su na račun industrijske zone uložili 140 milijuna kuna! Ej Miki, koja je to lova! Za razliku od Splita izgradit će - bez da ih zasvrbi - stadion za pet i po iljad gledalaca. Digli su novi vatrogasni dom, napravili prostora za 80 pogona, imaju dnevnu novinu, gradit će akvapark i hotele, stipendiraju i sponzoriraju na sve strane, ne znaju di će s pinezima… Falu se da su investitori tamo ulili oko tri milijarde kuna, sve na tri ijade i nešto stanovnika. A Splićani ih mogu samo gledat, i to priko jednoga grada, Solina, i još jedne općine, kliške. Daleko je Splitu dugopoljski trezor, a nema ruke kojima bi ga dobavija.