19.2.10

Cukunski posli

Objavio damir šarac |


U mome gradu krnjevali. Dva, tri, četiri...kako ko broji. Ajme smija. Najkomičnije je šta mi u prvi čas popizdimo, zapinimo, zajapurimo se, dobro izlajemo jedni na druge. A onda sve završi u salvama smija. I uvik je isto, jer ne možemo znat šta će bit poslin. Tako i sa krnjevalon. Kad je Kerum odlučija da će ga prvi put u povijesti grada organizirat, ne građani, cukunske i krnjevalske udruge, nego poslovođe iz Banovine - odma smo se podilili. Bar na tri skupine. Prvi su s postolama skočili u guzu poglavarima, drugi su rekli da će radit svoj, trećima je bilo sve isto. Tili su se samo zabavit. Di se onda smistit. Kontra, jasno, uvik kontra. I zabavit se, uvik zabavit se. To je značilo ić na sve. A je li krnjeval ili nije. Čoviku s Mediterana je u genima potriba da se bar jedanput godišnje obuče u veštu i čini nered. Ono šta nikad ne bi. Ono šta sanja cilu godinu. Ono šta ne smi.
Prvi dan je bila subota, Petar Grimani i Udruga Spli'ski krnjeval bez kune su organizirali maškaradu na Peristilu. Pero Šaman je sa Crvenin Domagojem prvo bubnja cili dan po gradu, a onda oslika one gadne daske pod kolonadama, a jednoga je šarenoga, malo bumbanoga mornara dobija i ulaz u katedralu. Neki su se bunili da nije red. Kako nije, ol i popima nije krnjeval?! Ako se nećedu maškaravat, moradu se bar najidit! Svita – malo i ništa. Ko će, ne znan, tlaka mi je, slično... Al niko ne prilazi, niko ne bi da ruku. Muzika je bila savršena. Nešto se i plesalo.
Vidin jednoga poznanika, splitsko-zagrebačkoga šminkera sa dvi uf cure. Zaletija se, pita oćemo na piće. Onda je zasta.
- Može, mene niko neće poznat, jebe me se...
- Al mene oće – proradila mu je savjest.
Ništa od vas, ajmo dalje. Ovakve će nas u subotu navečer primit jedino – maškare. Srićon je bija tradicionalni novinarski maškarani tulum. Dočekale su nas pomamljene žene, sve u nekoj gotici i švoranjskoj robi. Pravo mi je bilo neugodno prvi čas. Poslin vataj šta ima.
I u nedilju san bija u maškare, ne splitske nego sutinske, od onih po pravilima starima trista godin. Erotika, tradicija, pobožnost. Najprije mole prid crkvicon, a onda mladi momci nosaju mladi jablan, kojega kite mlade cure. Sve je jasno. Njihovim ne upravlja općina, zato se vrhunski zabavljaju, prid svakon kućon nešto ćoknu i popiju, zapivaju brezobrazne pismice, i tako tri dana, po Sutini i okolici.
Doša je Pokladni utorak. Dvi parade. Druga je i maska – svitlija perika, malo optimizma, peace čoviče. Kerumbal sa tunelon i pivcon ka Krnjon. Ka šta san i mislija: bez veze sa gradon. Nula bodova. Drugi maškarani procesjun predvodila je Torcida u suradnji s gradskin udrugama; Krnje je K s glavon od Keruma. Kratko, jasno. Oba su izgorila. Jedan na Malome mulu, drugi na Matejuški.
Kiša je upropastila ulične feštice, zaplesali smo malo na Voćnome trgu, pod Prokurativama, u Zanata, pa u Quasimoda. Bilo je puno maškaranih. Ej, šta je lipo uletit curama pod maskon, ni njima nije mrsko. Da nas nisu iznili, još bi bili tamo. Ovogodišnji se eksperiment pokaza odličnin: kad ti ukredu Krnjeval, ne plači, nego radi drugi, treći, peti... Ne popuštaj ni maškaran. Tako se brani pravo na krnjeval, pravo na šentencu, pravo na grad. Pravo na sebe. Na čovika. Opet smo nadmašili sve ostale. Di ćeš luđe – u našemu mistu i od krnjevala smo uspili učinit krnjeval!

Pretplatite se