18.5.09

Urbofolk

Objavio damir šarac |


U mome gradu Kerumu 40,21 posto, Ostojiću 34,72 posto. Ili tu negdi. Više me zanima kako je do toga došlo, jer smo nekako i pretpostavljali da će doć. Splićani su na ovi način rekli: 'Jebe nan se koje ste stranke, kojega veštita, čijega kolina. Puna nan je kapa nesposobnih političara koji ćićaju gradsko vime i govore fijeno. Neka bude Kerum, pa kud puklo.'
Jel to pametno? A šta ja znan... Pari mi se da je to ka udarac glavon u beton. Možda krepamo, možda se razaberemo. Split je opet izniman: posla je politiku u niku stvar, doveja je izbore do apsurda. Kerum je svima da mislit. Vidi se po finalu; na vrhu kampanje kompanjoni su postali SDP i HDZ. Najprije je Ostojić dobro razdrma Keruma s 'bilin prahon', a onda ga je i premijer Sanader optužija za bumbu i dugo spavanje. Bili prah može bit i brašno i vapno, ne nužno koka, a svaki se čovik ima pravo povremeno nabumbit. Ali iz toga se može vidit ko će s kin trčat drugi krug, i kome će se podapinjat noge. Priko interneta stiže anonimno pismo 'Istina o Kerumu', di mu se među ostalim zamira da ćevape voli zalit Dom Perignonom.
Iz toga se čita dalje: borba protiv Keruma, borba je za Grad. Za uglađene kontra razdrljenih, za one s bar malo kolina kontra doseljenih, za splitski đir kontra zabrdaškoga, za asimilirane kontra neprilagođenih. Urbana gerila juriša na folklorne skupine. Straj ih je kako će Kerum otvorit Splitsko lito, festival grafitera i skejtera, kako će primit diplomate, oće li svoj 'biznis plan' ostvarit priko leđa građana. Oće li nestat građanski Split. Kerumaši su in se iscerili: 'A di vam je taj Split?! I Get i Mejaši su glasali za Željka.'
Jedno je jasno: sidne li Kerum u katrigu poteštata, u Splitu počinje velika avantura. Na spas ili propast, niko sad ne može znat. Al da će bit smija i suza, sigurno je.

14.5.09

Ring i raja

Objavio damir šarac |


U mome gradu u zadnjih misec dana dva puta se ukazala Šjora Demokracija. Ona neka izvorna, profešuri bi rekli grčka, a skeptici da je ni onda nije bilo, ali je lipo čut. Nazovimo je mi mediteranska, a shvatimo je tako da se u dvoranu ili na pjacu skupi svit različitih struka, klasa i porijekla, pa pričaju šta in god padne na pamet, a ostali plješću ili in zvižđu. Prošlo je ili nije, nema trećega. Uz jedan uvjet: da beside pametno, da se držu teme i da se ne ponavljaju.
Prva je bija studentski plenum na Pravu; lipši prizor od petstotinjak mladih glava koje ne upadaju jedni drugima u rič, pokušavaju bit ozbiljni i nešto pametno reć, najlipša mi je slika ovega prolića.
Kome je pala ideja da se kandidati za poteštate suoče prid rajon na Peristilu, svaka mu čast. Točno u podne zazvonilo je sa svetoga Duje, a na pozornicu su se uspeli Ranko Ostojić i Ivan Kuret. Željko Kerum nije doša, jer da mu se ne da svađat. Stoji i ta, jerbo se ništa puno pametnoga nije ni čulo tamo. Da me poslin po ure ko pita šta nude ova dva u tamnin veštitima u ringu, koje su njijove ideje, u čemu će nan bit boje, i di će Grad profitirat, ne bi zna šta ću reć. Neman pojma. Od pustih riči, vike, upadica i glende, nisan upamtija ništa. Ili sam glup ili stvarno ne razumin politiku.
Ali ovi mi se komunalni sabor masu svidija. Je da su SDP i HDZ poslali svak svoju mašu, koje su se krivile, skandirale, pljeskale i unjkale, ali opet se skupila većina običnih građana željnih svoje fete vlasti. Kerum nije bija zaboravljen, pojavila su se petorica momaka u njegovin majicama i s žutin kesama, pa nan je bija u mislima. I baš je šteta da radi vježbanja demokracije nije doša, jerbo ova dva imaju sličnu priču: nije tako, nego vako i ko je više da dosad, a ko će manje uzest odsad. Ka da nismo u poltronan već vidili i jedne i druge. Samo, straj me da se nećemo usrićit ni ovi put, ma kojega da okrunimo. Nas cirkus tek čeka.
Vidilo se puno poznatoga svita na Peristilu, i bivše gradonačelnike Škarića i Buličića, nešto poduzetnika i profešura štrajkaša, dvostrukoga prvaka svita u bacanju papirnatih aviona Jocu Kozlicu, a najviše novinara. E, bili su i studenti, raširili su transparent tanke rime 'Politike mitom promjene guše, nezavisni studenti oboje ruše'. Mogli su i boje. I pod suncen u ćiverici falilo je još nešto: tribali su i građani moć postavljat pitanja. A vajalo je zvat i druge kandidate, ova tri su se baš namečili da među sobon izaberu šefa. Tako san na ovin izborima prvi put vidija i nešto za sebe: da političari stanu prid svit i rečedu šta imaju. A čeljad da njih pošalje u onu stvar ili in zaplješće. Srića bi bila totalna kad bi tako činili i poslin, kad usele u Banovinu. Po starome principu: tešta a tešta!

6.5.09

Borbena Sudamja

Objavio damir šarac |


U mome gradu Fjera. Poala sveti Dujko, s kojon smo batarelon ulizli u Sudamju ove godine. Ma jesi vidija, študenti su digli frku oko šoldi; najprin su jih svi falili, ali približili su se izbori, sad više ne vaja činit tumbule po državi. Pa su se dekani prometnili u đendare, izbacili ih na ulicu, a mlada pamet 'puf' stinan u ponistre. Ajde, to će ti bit drago, da u tvojima još jema špirita. Pa i ti si uzbunija cilu Salonu za dobre stvari, i još su ti glavu radi tega okinili.
Amo daje; carinici i radnici činu barufe po ulican; prvi ne žele radit vanka Splita, bit furešti u svome gradu, a druge furešti tiraju s posla.
Tri velike glave turadu se na poltroni za poteštata, na zna čovik kojega bi zamrčija od puste sriće. Još novitadi: Bačvice smo ti nasuli žalon, zadužili se za dvoranetinu koju ćemo ko zna kad napunit, betunirali ovo pinku zelenoga ča je ostalo, u novome Rodilištu ne rađamo, prid Matejuškon smo otkrili minsko poje... I najgore ča se moglo dogodit; Ajduk je upa u krizu, moglo bi mu izmaknit misto šampiona! Di si ti u ovemu šušuru, di je ta nebeska triska da nas probistri... Ništa nisi vidija?
A znan, kako ćeš vidit kad su i tebe deboto dokinuli. Prolazija si skoro sedamnajst vikova, baren jedanput na godinu priko grada, sve bi vižita, obaša, proćakula sa sviton, povonja, blagoslovija. A sad su te 'virni' službenici u slavu velike jubavi prema tebi i tvome gradu montirali na ovu falšu Rivu. Pa dok po Splita tebi piva u čast, druga polovica sedi na štekate i beštima. Tvoga procesjuna nima evo će bit i peta godina, a onih par koraka do Rive nosi te đakon, a ne više glavni biskup. Za umrit od smija; zamrsilo se, užgalo se, ne znamo više di nan je glava, ča činimo, ni di gremo. I tebe smo zamantali. Zato, Sveti naš, daj nas bugni tin svojin bagulinon u rebra. Vidiš da smo išli uprdec! A more bit da mi i ne znamo drugačije...

Pretplatite se