damir šarac - blog

U mome gradu novi intendant. Ako ga potvrdi ministar kulture. Šta se nas tiče, trka je gotova, bez pripetavanja u sridu je uboja Duško Mucalo. Ma ko bi reka. Ko bi prije samo prije dvi godine reka?! Ali ko bi u to vrime reka i da će Kerum bit splitski poteštat, da će Svaguša bit glava Hajduka, da će Damir Karaman priuzet ulične festivale od alternativaca, a da će Nevenka Bečić kormilarit Gradskim vijećem. Šta ti je demokracija... Nekoć simpatični trgovci, pekari, autori poskočica, postaju ugledne face u skupin veštitima, otvaraju izložbe, upravljaju kulturon, ćakulaju s nobelovcima, komandiraju svime šta se u Splitu radi. Ko bi reka...
I sve pošteno. Zaokruženi, izglasani, postavljeni, sve po pravilu zakona i struke. Tako i Mucalo. Odma smo skočili: ma di će ono šareno, nasmijano i raskalašeno biće s kulturnim projektima tipa 'Anka Vegetarijanka', 'Mi smo širili evropsko jedinstvo' i 'Radnička odmara se klasa', koji su bili sublesasti i prdecavi čak i za Splitske lakonotne festivalije upravljat dalmatinskim hramom kulture. Pa smo nastavili: montira ga je Kerum, da mu je najprije ključe Krnjevala, a onda i Teatra, jer oće skupo zemljište u Plinarskoj. A je šipak! Kazališno vijeće ga je uvelo u posal: Sanja Erceg-Vrekalo, Branka Papak, Marko Pecotić, Ivica Pervan, Joško Čelan. Sve ljudi s imenon i prezimenon, poznati gradu i svitu. Lipo su napisali u obrazloženju; čovik je 'pokazao da u potpunosti razumije složenu problematiku kulturne ustanove' i 'iskazao veliko iskustvo u ovoj djelatnosti, zrači ljudskom zrelošću, optimizmom, velikom radnom energijom i motivacijom'. Jel tako? Doda bi još izvještaj mojih kazalištaraca koji su ga zadnjih miseci viđali svaki dan na predstavama, točnije, od Pokladnoga utorka - kad mu je isteka mandat Meštra krnjevala - kako se trudi nadoknadit i povatat sve šta je propustija. Oće li uspit? Radi se - komentira Jure Pavičić – o znanju koje se stječe desetljećima rada u profesiji, o praćenju repertoara od Edinburgha do Moskve...
Hm, 1979. je za splitskog intendanta postavljen Ivica Restović, tridesetogodišnji pravnik bez kazališnog iskustva, i osta do kraja 1990. Kad ga je zaminija (kulturnjak) Ivo Sanader. Restovićeve godine ostale su ipak zapamćene ka ponajbolje, sritan spoj struke i sposobnosti.
Ali standard je sad drugačiji; Kerum je poništija politiku u Splitu, bez stranke i stranačja osvojija je vlast i podilija je s najbližim ljudima: sestrom, rođacima, poslovođama, susidima, prijateljima s balota... Na kraju i sa Mucalom. Kojega mu ipak predlaže struka, ono Kazališno vijeće, ne zaboravimo. Jednoglasno. U ovoj su trci popušili i neki kandidati koji se godinama bave teatrom od Urala do Perua, oni iz Pavičićeve vizije. I šta ostaje Kerumu nego da prihvati. Jer ljudi iz komišjuna su baš uprli za Mucala. Čuli su unutrašnji glas.
Kad vanjskog nije bilo. Kulturni građani i ostatak struke koja nije u onome Vijeću šutili su. Oni će grintat ovih dana na kavama, i kako vrime dalje ide sladit će cilu štoriju cukron apatije. I plaćat milijune za HNK, da ga imaju samo u njihovom gradu. U kojega skoro da i ne idu. Najbolji je dokaz broj sidalica: manje ih je danas (točno 663) nego 1893. kad je otvoren, a stanovnika je bilo ravno deset puta manje.
I ka takvima, teatar će bit po našoj miri, dobri čovik Mucalo je najavija ka iz topa: dva klasika, jednu komediju, dvi opere, četiri drame i jedan balet. Ostalo ćemo pratit uživo.